Description
ULOMAK IZ PRIČE:
„Moja je pokojna majka voljela pričati priče. Sjećam se i sad, a na pragu sam prve zrelosti, kako bi navečer, samo nekoliko minuta nakon što bih joj poželio laku noć, pažljivo sjedala na rub mog kreveta i dan na odlasku pretvarala u rečenice. Činila je to od trenutka kad nas je napustio moj otac. Njoj su tada bile četrdeset i tri, a ja sam upravo navršio trinaest godina. I bio sam premlad da bih razumio prave razloge zbog kojih je moja majka u duboku noć ulazila pripovijedanjem“.
(Jedna muha i dva udarca)
IZ POGOVORA dr. sc. VLASTE NOVINC:
Stav Julijane Matanović je jasan, i u njemu nema kolebanja. Književnost ne može biti isključena iz stvarnoga, tjelesnog života, zatvorena u teorijske pravorijeke, akademska i elitistička. I kada autorica evocira neke druge i prošle svjetove, i kada paralelno vodi priču u prošlom i sadašnjem svijetu, i kada je priča suvremena, književnost ima važnu ulogu njezinoj strukturi. U svima njima je dominantna svijest o važnosti pripovijedanja i povezanosti apsolutno svega, događaja, naizgled beznačajnih sitnica, sjećanja i asocijacija.